Sezonalnost turizma te moguća rješenja na otoku Krku

Sezonalnost je univerzalni čimbenik u turizmu i često se promatra kao problem, osobito u gospodarskom smislu. Želja je svake turističke destinacije da ima cjelogodišnji turizam, a ne samo kratku špicu sezone.

0
225

Uvod
Sezonalnost
Karakteristike
Uzroci
Problemi
Alternativni pravci djelovanja
Ključna pitanja
Zaključci
Otok Krk

UVOD

Sezonalnost je univerzalni čimbenik u turizmu i često se promatra kao problem,
osobito u gospodarskom smislu. Želja je svake turističke destinacije da ima cjelogodišnji turizam, a ne kratku sezonu.

Međutim, unatoč mnogim i raznovrsnim pokušajima da se postigne taj cilj, svega je nekoliko destinacija uspjelo osigurati turizam tijekom cijele godine. Sezonalnost je složen fenomen, mnogo složeniji od pukog rezultata godišnjih klimatskih promjena pa se tako djelovanje treba usmjeriti prema temeljnim razlozima i uzrocima sezonalnosti te razlozima zbog kojih ona ostaje trajno obilježje turizma određene destinacije.

Umjesto razmišljanja kako prevladati sezonalnost, mnogo bi svrsishodnije bilo na nju gledati kao na čimbenik kojem se treba prilagoditi i ublažiti ga.

Pokušat ćemo objasniti prirodu i porijeklo sezonalnosti, glavne čimbenike koji utječu na taj fenomen, korake koje su poduzele neke destinacije kako bi se ublažila sezonalnost u broju posjeta turista te produljila turistička sezona tijekom koje gosti dolaze.

SEZONALNOST

Na sezonalnost se općenito gleda kao na problem koji ograničava ekonomske prinose koji se mogu dobiti iz turizma i sprječava optimalne ekonomske koristi koje bi se mogle dobiti kad bi odredište moglo privući turiste tijekom cijele godine. Između ostaloga, definirana je kao “vremenska neravnoteža u fenomenu turizma, izražena u broju posjetitelja, njihovoj potrošnji, prometu različitih oblika prijevoza, zaposlenosti i dostupnosti atrakcija. Stoga se podrazumijeva da sezonalnost turizma utječe na sve aspekte aktivnosti ponude i potražnje, uključujući cijene, popunjenost kapaciteta, ljudske resurse, stupanj ponude, ponuđene aktivnosti i dostupnost atrakcija itd.” (Butler, 1994);

Jedan od neriješenih problema vezanih uz sezonalnost je kako najbolje mjeriti ove privremene varijacije, da li ih izraziti u broju noćenja, ukupnom broju gostiju, ostvarenom mjesečnom dohotku ili broju zaposlenih. U većini slučajeva koristi se ukupan broj gostiju ili noćenja. Općenito, broj noćenja je bolji pokazatelj potencijalne vrijednosti turizma i povrata uloženog od broja dolazaka gostiju.

Bez obzira na jedinicu mjerenja, vremensko razdoblje i vrsta turizma su najvažniji faktori koje je potrebno razmotriti. U nekim ekstremnim udaljenim lokacijama (npr. Subpolarnim područjima) sezona posjeta može biti samo nekoliko tjedana, dok je vrlo malo svjetskih odredišta, osim glavnih i drugih velikih gradova, koji tijekom cijele godine imaju velik broj posjetitelja. Čak i ta odredišta doživljavaju varijacije u razini turističkih brojeva tijekom kalendarske godine.

S ekonomske točke gledišta, a osobito gledišta turizma i turističkih djelatnosti, idealna situacija bi bila otprilike jednaka razina posjeta tijekom cijele godine, omogućujući maksimalnu iskorištenost cjelovite infrastrukture, zaposlenika koji će se zadržati na puno radno vrijeme tijekom cijele godine, a svime time i maksimalne ili blizu maksimalne cijene tijekom cijele godine. U stvarnosti, mnoge turističke tvrtke mogu raditi u punom ili približno punom kapacitetu samo nekoliko mjeseci u godini, s pred i posezonom od najviše jedan do dva mjeseca na obje strane glavne sezone. Manji porasti mogu se javiti za vrijeme blagdana, kao što su Božić i Uskrs ili za neke državne praznike.

Treba priznati da je vrlo malo destinacija dugoročno značajno uspješno proširilo turističku sezonu, a kamoli pretvorilo sezonski turizam u cjelogodišnji, ne sezonski obrazac dolazaka gostiju. Razlozi za ovaj neuspjeh bit će razmotreni u nastavku. Treba prihvatiti da što je ekstremnija sezonalnost posjeta na nekom mjestu, to je veća poteškoća uklanjanja ili nadvladavanja tog obrasca dolazaka gostiju.

KARAKTERISTIKE

Postoje brojne karakteristike sezonalnosti koje omogućuju prepoznavanje njenog uzroka i time mogu pomoći u promjeni njezine pojave.

Prva karakteristika sezonalnosti je da je redovita i dosljedna te se redovito ponavlja u otprilike istom trajanju svake godine. To znači da je za razliku od nekih drugih negativnih utjecaja na turizam, što na lokalnoj razini poput prirodnih katastrofa, sigurnosnih problema ili epidemija, što na globalnoj razini, kao što su ekonomska recesija ili rat, sezonalnost predvidljiva i na neki način “pouzdana” te se može očekivati i, u idealnom slučaju, ublažiti. To bi trebalo značiti da bi se koraci za suzbijanje njezine prisutnosti i / ili njezinih posljedica trebali lakše pretpostaviti i provesti. Činjenica da je dosadašnji uspjeh vrlo ograničen sugerira da su možda napravljeni pogrešni koraci koji mogu proizaći iz rješavanja pogrešnih “problema”.

Druga karakteristika sezonalnosti je da nije jedinstvena samo za turizam, ona utječe i na druge velike gospodarske djelatnosti barem jednako ako ne i više od turizma (npr. poljoprivreda, ribarstvo, šumarstvo…)  i treba biti moguće naučiti od onoga što je učinjeno od strane ljudi koji rade u tim aktivnostima s obzirom na sezonalnost. Uzet ćemo u obzir da postoje, naravno, neke temeljne razlike između turizma i mnogih drugih gospodarskih djelatnosti koje proizlaze iz činjenice da turizam pruža iskustvo, a ne opipljive proizvode te njenu primarnu ponudu, npr. krevete, nije moguće spremiti za prodaju u neko drugo vrijeme, kao što je slučaj s industrijama koje proizvode opipljiv proizvod.

Treća je karakteristika da je sezonalnost prouzročena od strane te pod utjecajem endogenih i egzogenih čimbenika, a time bi se i akcije protiv nje morale poduzeti na lokalnoj i vanjskoj razini te tako uključivati lokalne i vanjske agencije. Očigledno je uzrokovana različitim uzrocima, a uspješno rješavanje jednog uzroka može imati malo ili nikakvog učinka na druge sile koje je pokreću. Svako odredište će imati niz različitih čimbenika koji utječu na sezonalnost turizma pa “rješenja” moraju biti lokalno specifična kako bi bila učinkovita.

Konačno, kao i kod većine aspekata turizma, treba uzeti u obzir i ponudu i potražnju ako se žele postići promjene u uzorcima ponašanja.

UZROCI

Sezonalnost u pogledu četiri konvencionalna godišnja doba odražava se u različitim količinama sunca, kiše, oblaka, satima dnevnog svjetla i vjerojatno iznad svega – temperaturi. Ti čimbenici naizmjence utječu i kontroliraju sezonu vegetacije i razmnožavanja divljih životinja, kopnenih i morskih. Stoljećima te sezone kontroliraju ili barem značajno utječu na ljudski život i aktivnosti (osobito npr. u poljoprivredi i ribarskim zajednicama). Ti čimbenici mogu se objediniti kao “prirodni” uzroci sezonalnosti.

Međutim, čovječanstvo sve više nameće svoje vlastite obrasce ponašanja, uključujući i vremenska ograničenja na čovjekove aktivnosti, a te utjecaje možemo nazvati “institucionalnim” ili društvenim, jer ih stvaraju i uspostavljaju ljudske, društvene, političke, vjerske i gospodarske organizacije. Najraniji oblici takve sezonalnosti bile su vjerski blagdani koji su slavili događaje u različitim vjerskim i poganskim kalendarima (Božić, Uskrs, Dan svih svetih, Pasha, Ramazan, solsticiji i mjesečeve faze,…) Putovanja kao što su hodočašća u određeno vrijeme, bili su najraniji oblik sezonalnosti u turizmu, a slijedili su blagdani, fešte i sajmovi u određeno doba godine odražavajući rasporede poljoprivrednih aktivnosti u mnogim mjestima.

Slično tome, sa širim uvođenjem obrazovanja u devetnaestom stoljeću, uvedeni su školski praznici kako bi djeci omogućavali pauzu od nastave da pomažu u berbama usjeva i sl. Takva razdoblja slobodnog vremena ili odmora od tradicionalnog rada postala su čvrsto utemeljena u mnogim zemljama, iako u različitom obliku na različitim područjima, a svakako se tradicionalno razdoblje ljetnih školskih praznika škola smatra glavnim institucionalnim uzrokom turističke sezonalnosti, barem u zapadnim razvijenim zemljama. Promjena takvih čvrsto utemeljenih obrazaca iznimno je teška, djelomično zbog široke javne sklonosti konzistentnosti i inerciji, kao i ostalih ograničenja potencijalnih i stvarnih posjetitelja što ćemo raspraviti u nastavku.

PROBLEMI

Postoji niz problema koji čine sezonalnost teško promjenjivim fenomenom, svakako i to da ima utjecaja na sve pore života određene destinacije, gospodarstvo, društvo, kulturu i okoliš. Neophodno je uzeti u obzir sva ova pitanja pri pokušaju promjene sezonskog obrasca turizma destinacije.

Suzbijanje sezonalnosti je težak zadatak i svega nekoliko je destinacija uspjelo to učiniti učinkovito na duži rok. Rijetko je moguće postići takve promjene na samoj odredišnoj razini, jer uspješna intervencija zahtijeva zajedničke napore, ne samo zrakoplovnih tvrtki i ostalih oblika prijevoza, već i čitavog spektra smještajnih i drugih objekata koji će biti dostupni tijekom cijele godine ili za produženu sezonu. Odredište neće izgledati atraktivno “izvan sezone” ako je ograničeno dostupno te ako se u odnosu na tradicionalnu sezonu nude samo ograničene mogućnosti i sadržaji.

Drugi zadatak je promjena navika ljudi u korištenju svog slobodnog vremena. Turizam (kao dio slobodnog vremena) je prvenstveno stvar slobode biranja (odredišta, aktivnosti, vrijeme angažmana) te potencijalni turisti vjerojatno neće prihvatiti prisiljavanje na promjenu svog obrasca ponašanja.

Utjecanje na promjene u ponašanju uključuje:

  1. uklanjanje ili ublažavanje negativnih ograničenja na ponašanje;
  2. pružanje informacija koje vode do povećane svijesti i informacija o alternativama koje se nude;
  3. pružanje atraktivnih prilika; poboljšanje i pojednostavljenje dolaska i dostupnosti;
  4. uz navedeno, moguća promjena ekonomskih odnosa (cijena i potražnja).

Treće, vjerojatno neće svi koje obuhvaća ovo pitanje željeti turizam tijekom cijele godine ili ne-sezonski turizam. Sezonu “odmora” često pozdravlja domaće stanovništvo, osobito oni koji nisu izravno uključeni u turističku djelatnost, iako uglavnom podržavaju turizam. Zanemarivanje toga vjerojatno će rezultirati suprotstavljanjem promjenama u turizmu, moguće i stvoriti i negativan stav kod nekih segmenata domaćeg stanovništva pa čak i nekih turističkih operatora (osobito operatora koji nude određeni sezonski proizvod koji može biti ranjiv na prekomjernu upotrebu).

Četvrto, u nekim destinacijama turizam tijekom cijele godine može predstavljati ozbiljan ekološki problem u pogledu biljnog i životinjskog svijeta. Situacija bez odmora od posjetitelja i njihovih akcija mogla bi uvjetovati da nema vremena za uzgoj ili ponovni rast i samostalno obnavljanje od “habanja”. To zauzvrat može smanjiti privlačnost odredišta u slučaju da je prirodno okruženje glavni čimbenik njegove atraktivnosti.

Konačno, vansezonski termini mogu predstavljati vrijeme za obnovu, popravak i zamjenu objekata, infrastrukture i atrakcija. Ako to vrijeme ne postoji, onda se mora uvesti namjerna “zatvorena” sezona.

ALTERNATIVNI PRAVCI DJELOVANJA

Postoji niz aktivnosti koje se mogu poduzeti kako bi se ublažili učinci sezonalnosti. Naravno, nisu sve prikladne za određeno odredište. Iako je generalni cilj smanjenje onoga što se smatra negativnim učincima sezonalnosti uobičajeno za većinu odredišta, mogu postojati i druge željene promjene u šabloni turističkih dolazaka na koje utječe sezonalnost.

1. PRODUŽENJE SEZONE

Najčešća akcija pri pokušaju produženja glavne sezone na odredištu je smanjenje cijena smještaja i usluga u mjesecima neposredno prije i nakon vrhunca sezone. Cilj je povećati atraktivnost postojeće ponude kroz smanjenje cijena, čime se privlači šire tržište. Uspjeh ovisi o tome da li je tržište dovoljno fleksibilno sa svojim aranžmanima da bi se moglo posjetiti i izvan vrhunca sezone te da li je osjetljivo na smanjenje cijena da ne bi izgledalo manje atraktivno odredište u različito doba godine. Ova opcija zahtijeva male ili nikakve izmjene objekata i atributa odredišta; zahtijeva koordinaciju kako bi se osiguralo da dostatne, ako ne i sve, atrakcije i usluge ostanu otvorene za pred i posezonske posjetitelje te da su sve usluge prijevoza dostupne izvan sezone.

2. PONUDA DRUGAČIJIH ATRAKCIJA VAN SEZONE

Ukoliko je vjerojatno da nije moguće privući ljude izvan visoke sezone, moguće zato što su ključne atrakcije dostupne samo tijekom tog doba godine (npr. kupanje u moru ovisno o temperaturi zraka i vode), tada odredište može odlučiti ponuditi različite i dodatne atrakcije izvan vrhunca sezone. Obično ove atrakcije neće ovisiti o vremenskim uvjetima, tako da mogu biti atrakcije u zatvorenom prostoru ili događaji i atrakcije koje mogu biti atraktivne bez obzira na temperaturu i padaline. Događaji poput festivala, natjecanja i priredbi najčešće su atrakcije koje se koriste u ovoj strategiji. Ova strategija zahtijeva značajnu organizaciju, marketing i investicije i može potrajati dosta vremena (godina) da postanu trajna obilježja turističkog kalendara, osobito ako se slični događaji događaju u susjednim destinacijama.

3. PREUSTROJ DESTINACIJE

U nekoliko slučajeva (Atlantic City, SAD je najbolji primjer), odredište može odlučiti
potpuno promijeniti svoju sliku, objekte i tržište kako bi privukla novo tržište koje nije sezonsko. Takav je korak vrlo rijedak i zahtijeva opsežnu ponovnu izgradnju odredišta, velika ulaganja i promociju, a ponekad i zakonodavnu promjenu (npr. dopuštanje aktivnosti koje prethodno nisu dopuštene). Uspjeh uvelike ovisi o postojećoj i budućoj konkurenciji, a znatna je prednost ako je to prvo odredište koje poduzme takav korak, iako je neizbježno da će se konkurencija pojaviti i to će rezultirati potrebom daljnjeg ulaganja. Svaka atrakcija stvorena od strane čovjeka može se potisnuti većim, skupljim, bolje opremljenim i reklamiranim atrakcijama u drugim odredištima pa je preustroj destinacije proces koji nikad ne prestaje. Nova atrakcija mora biti sposobna privući ljude tijekom cijele godine kako bi platila visoke troškove razvoja.

4. NAPRAVITI DESTINACIJU UNIKATNOM I PRESTIŽNOM

Nema jamstva da takav korak može uspjeti, ali je osnovna svrha da destinacija bude toliko drugačija da će privući tržište zbog ljudske želje da posjeti nešto jedinstveno i da stekne posrednički reflektirani prestiž od posjećivanja određenog mjesta. To je načelo “posljednja šansa – turizam”, odnosno mogućnost da vidite nešto što će nestati prije nego što je nestalo. Turizam vezan uz polarne medvjede u Churchillu, sjevernoj Kanadi, to je postigao zbog činjenice da bi polarni medvjedi mogli nestati zbog globalnog zatopljenja te turisti dolaze izvan onoga što je bila konvencionalna kratka glavna sezona kako bi vidjeli polarne medvjede u neposrednoj blizini. Mjesto je jedinstveno i možda neće više postojati kroz nekoliko godina. U ovom je slučaju pružanje pristupa i usluga u jedinstvenoj prilici ono što je destinaciju učinilo uspješnom, a ne stvaranje mogućnosti (prisutnosti polarnih medvjeda) samo po sebi. Za većinu postojećih odredišta ova se mogućnost vjerojatno neće očitovati osim ako postoji sretna podudarnost značajki.

Alternativni pristup jest dopuniti ili mijenjati postojeće ponude (blagdane, festivale, predstave, nastupe, modne događaje) u ono što god će privući trendsetere i “poznate ljude” trenutnog ili potencijalnog tržišta u nadi da će, ako posjete odredište, drugi “manje glamurozni turisti” slijediti njihov primjer. Kao alternativa gore navedenom, to ovisi o znatnom ulaganju vremena i novca te promidžbenim naporima.

5. DODAVANJE DRUGE GLAVNE SEZONE

Možda je moguće stvoriti drugu sezonu na odredištu ako su uvjeti prikladni. Najbolji primjer za to je dodavanje ili sezone zimskih sportova na utvrđeno ljetno odredište (Aviemore u Škotskoj od sredine 1960-ih je primjer), ili dodati ljetnu sezonu na utvrđeno odredište zimskih sportova. Odredišta u planinskim područjima uspjeli su to postići u znatnom obujmu. Oni su postigli uspjeh nudeći atrakcije na otvorenom kao što su planinarenje, ribolov, lov, wellness, vodeni sportovi i ekstremne aktivnosti kao što su brdski biciklizam i planinarenje. Takve dodane atrakcije također mogu povećati tradicionalna ljetna ili zimska tržišta te učiniti destinaciju atraktivnom za stalni boravak (za razliku od vikendaških destinacija). Jasno je da u destinaciji moraju postojati odgovarajuće klimatske i fizičke osobine (snijeg i planine za uspostavljanje zimske sezone, prirodne mogućnosti poput jezera, rijeka, divljih životinja za ljetnu sezonu) kako bi takav korak bio uspješan.

Alternativni način za dodavanje ljetne sezone u utvrđenu zimsku sezonu (što je daleko manje uobičajeno od dodavanja zimske sezone u ljeto) prikazano je u nekim karibskim destinacijama. Glavna sezona tradicionalno je bila zima, pružajući sunce i toplinu za stanovnike hladnog sjevernog porijekla, a ljeto se smatralo prevrućim za većinu sjevernih posjetitelja. To je u određenoj mjeri bilo uravnoteženo privlačenjem iseljenika s Kariba natrag u domovinu u prijašnjoj “off sezoni”, dijelom s nižim cijenama za doba godine koja se smatraju previše vrućim ili vlažnim za druge posjetitelje. Opet, to je rezultat slučajnog podudaranja klimatskih i društvenih čimbenika koji su ovu strategiju učinili uspješnom.

6. DODAVANJE NEKONVENCIONALNIH TURISTIČKIH ATRAKCIJA

U većini slučajeva to uključuje promicanje odredišta na dva specifična segmenta tržišta, poslovni i rezidencijalni. U slučaju poslovnog tržišta, najčešći je pristup kroz osnivanje jednog ili više kongresnih centara i povezanih objekata. To obično uključuje jedan ili više velikih hotela (na primjer, kapacitet od 1000 gostiju) i sadržaji poput kasina, sportskih i zabavnih sadržaja. Kongresno tržište je izuzetno veliko i unosno, a konkurencija je snažna. Kongresi su širokog spektra, od nekoliko stotina delegata do nekoliko tisuća, a potonje imaju ograničeni broj mogućih destinacija zbog broja posjetitelja. Većina odredišta ne bi mogla ugostiti najveće kongrese jer ne bi postojalo dovoljno kvalitetnih smještajnih jedinica te vjerojatno nema dovoljno velikih kongresnih centara i dvorana za primiti i nahraniti broj osoba koje su uključene u događaj. Više razine kongresa su još brojnije, no svako odredište koje se nada privlačenju takvih događaja treba izvrsne prometne veze do ključnih tržišnih izvorišnih destinacija, visoku prepoznatljivost da se privuku takvi posjetitelji koji u mnogim slučajevima mogu odabrati bilo koju destinaciju na svijetu i raspon dodatnih atrakcija ako se odredište nada privlačenju takvog tržišta izvan konvencionalne sezone te privući i obitelji delegata i potaknuti ih da ostanu dulje od samog događaja.

Što se tiče rezidencijalnog tržišta, to može biti bilo koji ili oba oblika, jedan temeljen na pogodnim sadržajima i okolišu, a drugi na pogodnim sadržajima i objektima. Prvi tip se uglavnom odnosi na umirovljenike – doseljenike koji iskorištavaju visoku udobnost i atraktivnu okolinu koja se nalazi u mnogim turističkim odredištima. U nekim slučajevima to će predstavljati konverziju od vikendice u stalni dom, bilo u obliku više stambenih zgrada ili samostalnih kuća, odnosno u nekim slučajevima namjerno izgrađenim smještajima za umirovljenike ili pretvaranje nekadašnjeg turističkog kapaciteta u stalni smještaj. Razvoj događaja u ovom obliku osobito je doživljen u Floridi u SAD-u i drugim “sunčanim” državama koja imaju brojne primjere. Drugi primjer je grad Atami u Japanu, gdje je tradicionalna ljetna turistička sezona postala nekonkurentna, ali jednostavan pristup Tokiu je značio prenamjenu jer je postao grad za odlazak u mirovinu i grad-spavaonica (u Hrvatskoj bi donekle sličan primjer bio Velika Gorica u odnosu na Zagreb).

Drugi tip rezidencionalnog razvoja odnosi se na udobnost življenja, iskorištavajući ne samo ugodnu okolinu, već i specifične objekte (npr. postojeći golf tereni). Razvoj stambenih objekata u blizini visokokvalitetnih golf terena napravljen je i u SAD-u i europskim zemljama, što dovodi goste u destinaciju, ako ne tijekom cijele godine, barem duže od vrhunca ljetne sezone. Ekonomska dobrobit golf terena i usko povezanih stambenih kapaciteta uz oslanjanje na sadržaje u nekoj destinaciji najčešće je što privlače i vlasnike nekretnina s visokim dohotkom.

KLJUČNA PITANJA

Postoji nekoliko ključnih pitanja koja treba riješiti bilo koje odredište koje želi produžiti svoju turističku sezonu. Neka se odnose na ciljeve, neka na uvjete, neka na postojeća i potencijalna tržišta.

1. Što je glavni cilj koji se želi postići?

Mnogo će ovisiti o tome je li cilj biti odredište tijekom cijele godine, bez van sezonskih razdoblja, ili proširiti primarnu glavnu sezonu u razdoblja pred i po sezone i možda dodati manje vrhove u drugim razdobljima, kao što su božićni ili nacionalni blagdani. Ako prvo, onda je cjelovita revizija neophodna, ako potonje, manje dopune mogle biti dovoljne.

2. Postoji li suglasnost o namjeri i ciljevima produljenja turističke sezone?

Ako ne postoji gotovo pa jednoglasnost ne samo elemenata turističke branše, već i lokalnih stanovnika o želji da produžimo turističku sezonu, pokušaji možda neće biti uspješni. Bilo bi nerealno pretpostaviti da svi lokalni stanovnici žele turiste u visokom broju tijekom cijele godine, a problemi povezani s okolinom već su navedeni ranije. Potrebno je identificirati prednosti i potrebe produženja sezone i predočiti ih svim zainteresiranim stranama u destinaciji te, jednako važno, prijevoznim agencijama i drugim dionicima čija sjedišta mogu biti i izvan destinacije.

3. Koji su uzroci sadašnjeg obrasca sezonalnosti?

Potrebno je identificirati prirodne uzroke sezonalnosti, obično klimatskih čimbenika i institucionalnih uzroka kao što su državni blagdani, tradicionalne slike i percepcije te formalna ograničenja posjećivanja u određeno vrijeme. Bez njihovog razumijevanja, gotovo je nemoguće ublažiti i mijenjati uzorak sezonalnosti. Treba uzeti u obzir da sezonske varijacije u regijama tržišta porijekla gostiju također utječu na dolazak i odlazak posjetitelja, a za modifikacije tih obrazaca treba mijenjati uvjete na području podrijetla posjetitelja, kao i na odredištima.

4. Jesu li uvjeti prikladni za drugačiji/daljnji razvoj?

Ključno pitanje je da li postoje potreban prostor, ljudi i kapital dostupni u odredištu za značajnu prenamjenu i obnovu. Odgovor na ovo pitanje može utvrditi prirodu prenamjene, izvedivost te mogućnost uspjeha.

5. Postoji li potražnja za bilo kakvom novom ponudom?

Važno je utvrditi postoji li dovoljan broj zahtjeva na postojećim ili novim tržištima kako bi bilo kakav preustroj bio financijski održiv u smislu mogućnosti privlačenja potrebnog broja posjetitelja. To podrazumijeva razmatranje postojećeg i potencijalnog tržišnog natjecanja u aktualnim i planiranim elementima turizma. Na primjer, bi li bilo kakva promjena bila u neposrednoj konkurenciji s drugim odredištima, i ako jest, bi li bila lokalna, nacionalna ili međunarodna; ili bi bilo razdoblja u kojem se novi razvoj ne bi suočio s izravnom konkurencijom i imao priliku postati prihvaćenim i uspostavljenim?

6. Kakvi bi bili učinci rekonstrukcije na postojeći turizam?

Svaka radikalna prenamjena morala bi uzeti u obzir moguće učinke na postojeći segment turističkog tržišta. Ako je npr. ekskluzivnost trenutni ključni čimbenik, otvaranje i stvaranje tržišta manje ekskluzivnim može odvratiti trenutne posjetitelje od povratka. Treba pažljivo razmotriti učinke na sliku odredišta i svijest o tome da to može biti i pozitivno i negativno.

7. Koja su dugoročna pitanja koja treba razmotriti?

Važno je proučiti znatno vrijeme unaprijed kako bi se predvidjeli ne samo učinci bilo kakve prenamjene, već i čimbenici koji bi mogli utjecati na prenamjene u budućnosti. Jedno od dugoročnih pitanja su klimatske promjene, a iako su prognoze još uvijek sumnjive, potrebno je uzeti u obzir neke trendove i pretpostavke. Ostali egzogeni čimbenici uključuju promjene u prijevoznim uslugama, uključujući načine prijevoza, kao i trošak goriva u slučaju odredišta koja privlače uglavnom udaljena tržišta. Trebalo bi također biti potrebno razmotriti regionalne političke i gospodarske okolnosti i eventualne promjene koje bi mogle utjecati na odredište nakon prenamjene. Globalne političke i gospodarske promjene rijetko su predvidljive, kao što su pokazali svjetski događaji u posljednja tri desetljeća, no regionalna pitanja lakše su predviđena.

ZAKLJUČCI

Sezonalnost se pokazala problemom koji je iznimno teško prevladati. Izuzetno malo odredišta uspjelo je maknuti se od sezonskog obrasca posjeta prema cjelogodišnjem. Pokušaji produženja vrhunca sezone ili dodavanje druge sezone mogu biti uspješni, ali su skupi i uspjeh ne može biti zajamčen. Općenito je puno bolje usvojiti politiku prilagodbe i ublažavanja sezonalnosti u turizmu, nego pokušati prevladati taj fenomen. Ostale gospodarske aktivnosti uspješno žive sa sezonalnošću, čak i ako ne postignu potpunu ekonomsku učinkovitost poslovanja. Modifikacije i mjere ublažavanja morati će uključivati akcije vezane uz potražnju u turizmu kao i prilagodbe na strani ponude (destinacije) ako žele imati šanse za uspjeh. Neuspjeh da učinimo mnogo više od promjene trenutne ponude na destinacijama objašnjiv je u velikoj mjeri zbog većine nastojanja da se bavimo onim što nije nužno problem. Priznavanje da neki elementi sezonalnosti jednostavno ne mogu biti prevladani ili čak značajno ublaženi u nekim destinacijama, je neugodna životna činjenica, ali opet puno inteligentniji korak, nego trošenje sredstava u borbi protiv neizbježnog.

OTOK KRK

Kao ni gotovo cijela Hrvatska, očekivano, niti otok Krk nije uspio napraviti iskorak od međunarodno prepoznatljive kupališne destinacije.

U slučaju otoka Krka, vrlo je izgledno da financijske pogodnosti na postojećem tržištu (time mislimo na snižene cijene i pakete izvan sezone) vjerojatno neće biti učinkovite u stvaranju nove značajne potražnje. Takav bi korak mogao rezultirati blagim porastom broja gostiju u pred i posezoni, ali ne i velikim pomakom na primarnom tržištu u smislu vremena dolaska. Budući da se klimatski čimbenici ne mogu mijenjati i da su cjelogodišnji sadržaji realno slaba zamjenu za trenutne visoko sezonske vremenske prilike, velike promjene u obrascima potražnje vjerojatno će ovisiti o pružanju alternativnih mogućnosti koje nisu klimatski ovisne i koje će ciljati na trenutna tržišta u jednom ili više alternativnih oblika.

Stvaranje nove potražnje u kratkim razdobljima moglo bi se ostvariti stvaranjem specifičnih događaja i festivala koji ciljaju na već uspostavljeno sezonsko tržište, a neki od njih već su zamišljeni. To bi moglo uključivati sportske događaje visokog ranga koji se redovito održavaju, na godišnjoj osnovi, za uspostavljanje novog obrasca redovitog posjećivanja, zatim festivale poput umjetničkih, glazbenih i filmskih, osobito ako ih podržava prisutnost povezane infrastrukture kao što su dvorane, kazališta i galerije. Kulinarski festivali posljednjih godina privlače sve više posjetitelja i postaju među najjačima na tržištu, a otok Krk ovdje ima vrlo jake adute. Jasno je da takvi događaji mogu biti skupi za ponuditi i da mogu zahtijevati znatan publicitet da se afirmiraju. Konkurencija je iznimna i može proći relativno dugo vremena prije nego što se takav događaj počne smatrati afirmiranim i vrijednim pohađanja. Pojedinačno, takvi događaji ne predstavljaju “sezonu” usporedivu s duljinom normalne primarne sezone, ali može biti jedan od načina proširenja već utvrđene sezone i stvaranje slike o destinaciji kao vrijednom za posjetu u alternativnom razdoblju.

Zahvaljujući odličnoj geografskoj poziciji i činjenici da je sve više vansezonskih gostiju na proputovanju kroz cijeli Hrvatsku, najčešće njenu obalu te prolaze kraj Krka ili preko njega, jako velik učinak na odluku da posjete sam otok bilo bi postojanje turističke atrakcije koja bi bila smatrana nezaobilaznom za posjetiti ako se posjetitelj nalazi u blizini – monumentalna građevina, toranj-vidikovac ili slična, poželjno jedinstvena građevina. Jeftinija, a vjerojatno i kvalitetnija alternativa bila bi uređenje gradskih zidina i šetnice uz odgovarajuće turističke ture. Turistička atrakcija koja s vremenom postaje simbol destinacije (od razglednice do privjeska) nezaobilazna je za svaku turističku destinaciju.

Stvaranje cijelogodišnje sezone, kao što je već rečeno, iziskivalo bi potpunu promjenu destinacije i imidža te ogromnu investiciju. Najuspješniji primjer stvaranja godišnje sezone od utvrđene ljetne sezone nalazi se u Atlantic Cityu u SAD-u, koji se dogodio s legalizacijom kockanja i naknadnim masivnim obnavljanjem smještaja (casina) i prometne povezanosti. U slučaju Krka to je malo vjerojatno te bi kod velikog broja domicilnog stanovništva vjerojatno naišlo na otpor.

Najrealnija opcija najvjerojatnije bi bila usredotočiti se na nadvladavanje ograničenja koje postoje pri posjećivanju izvan glavne sezone u kombinaciji s pružanjem brojnih događaja različitih vrsta u pred i posezoni kako bi se broj posjetitelja protegnuo na što dulje vrijeme. Postoji potencijal za poticanje vikendaša da posjete destinaciju i izvan sezone, s obzirom da su osnovna ulaganja već izvršena u odredištu. Dodatne atrakcije kao i dodatni sadržaji vjerojatno će biti potrebni kako bi se to postiglo. Pružanje usluga kao što su golf, centri za različite aktivnosti, ekstremne sportove, lov i ribolov te promicanje wellness sadržaja mogu biti uspješni s obzirom na ovaj tržišni segment i mogu privući nove segmente. Wellness turizam brzo je rastući posljednjih godina i općenito nije vezan za klimatske sezone. Kombiniranje takvih sadržaje s lokalnim proizvodima kao što su vino, plodovi mora i poljoprivredni proizvodi, mogli bi se pokazati atraktivnim za regionalno tržište visoke razine u bilo koje doba godine.

Poboljšanje prijevoza do otoka Krka svakako je zamjetno, što bi moglo imati velikog utjecaja na broj posjeta. Intenziviranje razvoja avionskih linija tijekom cijele godine s velikih tržišta moglo bi potaknuti veći broj gostiju izvan sezone, i bez sumnje bi imalo korist u nekim vidovima kongresnog turizma. Međutim, kao što je ranije rečeno, uz prvorazredni smještaj i prometnu povezanost, bez kongresnog centra ili odgovarajućeg prostora za konvencije i slične događaje, takav vid turizma nije moguć. Svakako treba unaprijediti hotelsku ponudu usmjerenu poslovnom tržišnom segmentu. Geografska pozicija i preduvjeti za kongresni turizam su među najboljima u ovom djelu Europe.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here