Berba u Vrbničkom polju počela u idealnim uvjetima: Deset dana truda dat će 750 tisuća litara žlahtine

Sve je, usudio bih se reći – baš savršeno. Ljeto je imalo dobro raspoređene padaline, nije došlo do preranog sazrijevanja, a dani idealni za berbu donose nam klimatske uvjete kakvi se samo poželjeti mogu – prštao je od zadovoljstva Marinko Vladić, enolog i direktor Poljoprivredne zadruge Vrbnik

0
123

Ne, nije to bila još jedna berba znane i voljene žlahtine u Vrbničkom polju. Kad se vidi nasmijana lica sestara, mlade liječnice Ane i studentice medicine Katarine Valković ili njihova bratića Ivana, koji pak marljivo studira na zagrebačkom FER-u, pa krupne grozdove jedne od omiljenijih hrvatskih sorti, savršeno vedar i topao kasnoljetni dan, kad se naprosto vidi s koliko radosti im u berbi pomažu Dario Kosić i Goran Mijač te s koliko sreće sve nadgleda jedini od njih stariji Josip Valković – trenutno se doživi slapove optimizma koji izlijevaju iz tog slavnog Polja. Ne berba – slavlje i radost života što su nam u ovoj kovidalnoj situaciji u kojoj se nalazimo i više nego potrebni!

– Rijetko se u poljoprivredi susreću situacije koje možemo nazvati idealnima, a ovo je sasvim sigurno jedna od njih. Sve je, usudio bih se reći – baš savršeno. Ljeto je imalo dobro raspoređene padaline, nije došlo do preranog sazrijevanja, a dani idealni za berbu donose nam klimatske uvjete kakvi se samo poželjeti mogu – prštao je od zadovoljstva Marinko Vladić, enolog i direktor PZ-a Vrbnik, kojeg su osim nas opsjedale i brojne televizijske ekipe koje su također s velikim zadovoljstvom kreirale reportaže iz tog skoro nestvarno lijepog dana s početka berbe žlahtine u Vrbniku.

Sezona sjajna

Iako u tom otočnom gradu djeluje još niz vinskih kuća – dvije koje nose prezime Katunar, pa Toljanić i Dobrinčić… – upravo je PZ Vrbnik od svih najveća. Broji čak 125 zadrugara koji obrađuju 80 hektara Vrbničkog polja.

– Kad kažem da je sezona sjajna, ne govorim o osobnim impresijama nego o brojkama. PZ će tako s površina svojih zadrugara u deset dana pobrati 1,2 milijuna kilograma grožđa, što znači da ćemo imati oko 750 tisuća litara vina. Ono što je također optimalno količina je šećera od 16,5 grama – dodao je Vladić.

A iz polja s kojeg svakodnevno grožđe pobire više od 300 ljudi, redom obitelji vlasnika i njihovi prijatelji, prikolice žure na vaganje da bi se nakon toga grožđe odvezlo u vinariju na prvi stupanj prerade. Vinarija je od lani dramatično modernizirala svoje pogone tako da se u tom dijelu Vrbnika krije jedna od tehnološki najmodernijih vinarija u Hrvatskoj.

– Radimo po svim najstrožim protokolima kako bismo od ove odlične sezone dobili jednako takvo vino. Malo »ratujemo« s prekrcavanjem prikolica kad zbog velike težine može doći do oštećenja grozdova na dnu, no to je tek sitnica u odnosu na sklad koji vlada u čitavom procesu – od berbe u vinogradu, transporta i početka prerade – naglasio je Dominik Gršković, također enolog i zamjenik direktora zadruge, koja ukupno broji 14 djelatnika.

Berba je inače strogo definirana tako da se dnevno smije pobrati i dovesti na preradu točno 50 prikolica. To je ujedno i kapacitet dnevne prerade pa se u vinogradu ne radi više od šest sati. Počinje se oko osam, radi se do ručka. I to zasluženog.

Tradicija ostaje

Kako nam pojašnjavaju Ana, Katarina i Ivan, gdje god bili i što god radili u životu, berba je nezaobilazan dio njihovih života. Baš kao što je to i njihovih roditelja, ili je bila svih predaka. Male su površine koje imaju pojedine zadrugarske obitelji, često i ispod hektara, tako da se o nekoj velikoj zaradi ne treba razmišljati, ali zarada i nije ključni pojam koji ih vodi u priči s njegovanjem vinograda. Mali, i svakako ponaosob nemoćni u proizvodnji vina, Vrbenčani su se u zadrugu objedinili još 1904. godine. Odgovorni kakvi jesu, kako se god vremena kao i modaliteti privređivanja i zarađivanja mijenjali, oni ne odustaju ni od jednog dijela svoje tradicije. Nerijetko se, naime, u Primorsko-goranskoj županiji još i naglašenije, svjedoči kako se u naletu turizma u brojnim primorskim mjestima okrenulo leđa poljoprivredi.
Vrbnik je također atraktivan turistički grad. Ali i uzorno poljodjeljsko mjesto. Naprosto, uzor kakva bi i ostala hrvatska mjesta trebala biti: koristiti se svime što razvoj donosi, ali nikad zaboraviti ono od čega si nastao.

I da, dr. Ana Valković je u svom profesionalnom životu požrtvovna liječnica riječke hitne medicinske službe, ali slobodne dane i godišnji odmor uvijek se čuva za dan koji će Marinko Vladić označiti kao početak berbe. I baš zbog svega toga berba žlahtine u Vrbniku nije tek jedna od poljoprivrednih radnji. Ona je mnogo više od toga. Slavlje života, uvažavanje predaka i tradicije kao i svega onog što budućnost donosi.

Nama ostalima? Nestrpljivo iščekivanje da nam berba 2020. stigne u čaše.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime