CARITAS KRK ove sezone proveo dva uspješna projekta

0
77

Caritasov projekt `Prijatelji s mora` u živote donio uspomene za pamćenje

Na zadovoljstvo svih uspješno je završen sezonski projekt više Caritasa nazvan „Prijatelji s mora“, koji je ovoga ljeta djelovao u organizaciji Caritasa Biskupije Krk s partnerima Caritasom Sisačke biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije. Naime obiteljima s djecom slabijeg imovinskog stanja bio je omogućen besplatan smještaj kod iznajmljivača privatnog smještaja koji su nerijetko uz smještaj darovali obiteljima i koji obrok, slasticu te svoju pažnju i vrijeme što je rodilo obostranim zadovoljstvom i uspomenama za život. Uz donatore smještaja bilo je tu i različitih donatora usluga koji su omogućili obiteljima dodatni sadržaj, od toplih obroka i slastica u restoranu, predavanja, donacija hrane i putnih troškova do zabavnog sadržaja poput aquaparka i podmornice.

Ukupno 19 obitelji, 96 osoba od čega 61 dijete ostvarilo je 655 noćenja. Deset obitelji bilo je smješteno kod donatora smještaja na području otoka Krka i Paga te devet obitelji na prostoru župe Krk u Oazi Kraljice mira. Obitelji koje su bile, u dvije grupe po tjedan dana, u Oazi Kraljice mira imale su osiguran prijevoz, obroke i animatoricu, a uz kuharicu i voditeljicu, i župnik kao domaćin provodio je vrijeme s njima što je obiteljima i djeci posebno značilo.

Ovo je druga godina projekta koji ponovno opravdava svoje ime i pomaže u stvaranju novih prijateljstava i lijepih uspomena za život. Ljepote primorja, osunčane plaže i priroda, more i krajolik te prije svega dobri ljudi velikoga srca i toploga osmjeha ovim su obiteljima darovali zaista mnogo, a zahvalnost, susret, prijateljstvo i pokoji dar ono je što je i donatore obogatilo.

Izvor posebne radosti upravo je i ovo recimo tako osuvremenjeno djelo milosrđa `putnika primiti` ponudivši mu krov nad glavom, ručak za stolom ili pak blizinu i suosjećanje. Gospodin nas uči da Bog ljubi vesela darivatelja i da Otac koji vidi u skrovitosti stostruko uzvraća pa u vjeri i duhu tih misli organizatori iz Caritasa u svoje, ali i ime primljenih obitelji najiskrenije zahvaljuju svim donatorima. Također je predviđeno, ukoliko prilike to dozvole, početkom listopada okupiti sve donatore kako bi se međusobno upoznali, izmjenili iskustva i s novim idejama krenuli u planiranje iduće sezone.

I na kraju još malo statistike. Većina prijavljenih donatora smještaja bila je s otoka Krka, njih 14, zatim 5 s Paga te 2 s Cresa od kojih je obitelj primilo njih 9 na Krku i 1 na Pagu. Donatora usluga kao što su restorani i obrti različitih uslužnih djelatnosti bilo je 9, a novčanih donacija bilo je 8 u vrijednosti od 4.400 kn čime je obiteljima pokriven dio putnih troškova i prehrane.

Dojmovi obitelji i donatora:

Kad su nam iz Caritasa rekli da možemo ići na more bilo nam je kao da smo dobili na jack potu, telefon mi je skoro ispao iz ruke, puni smo emocija i zaista nam ovo puno znači. Ja sam jednom u životu bila na moru i to baš u Puntu i mislila sam da više nikada neću na more… Ja vam ne mogu opisati koliko ovo nama znači. Iskreno, zaljubila sam se u Punat i more, obitelj koja nas je primila su predivni ljudi. Imam samo riječi hvale za sve. S obitelji smo bili kao da se znamo sto godina, nešto predivno. Nezaboravno iskustvo, neopisivo. Vrijeme nam je bilo uglavnom lijepo, djeca su uživala i oduševljena su, kupali su se, zatrpavali pjeskom… Nama ovo zaista puno znači, osobito djeci, jer imamo i sina koji boluje od ihtioze i preporučeno mu je ići ćešće u more, tako da je njemu samo ovih par dana na moru već pozitivno djelovalo na kožu. I ja sam se prošle godine razboljela, imam težih problema sa kralježnicom zbog čega ne mogu normalno raditi, doduše nisam mogla plivati zbog toga, ali boravak u moru i šetnje uz more su mi već pomogle. Imali smo i dodatne besplatne usluge, vozili smo se podmornicom, bili u jednoj konobi na večeri, pizzeriji na večeri i dr. Iskreno smo zahvalni svima, bilo je preljepo. Iskreno i veliko vam hvala, usrećili ste nas beskrajno, djecu osobito, oni sad imaju o čemu pričati gdje su bili i što su sve prošli.

Mama obitelji iz Kravarskog

Jako smo zahvalni na ovoj prilici i prezadovoljni smještajem i cjelokupnim doživljajem, bilo je prekrasno. Naravno, Bogu hvala i dobrim ljudima koje On vodi pa i mi koji si materijalno ne možemo priuštiti ljetovanje, ovim putem smo dobili priliku ići. Pogotovo kad gledamo zdravstvene probleme našeg devetogdišnjeg djeteta kojemu je to jako važno za zdravlje i život. Hvala još jednom za sve i pozdrav iz naše lijepe Slavonije!

Obitelj iz Koške koja je bila u Polju

Vrijeme provedeno u kampu „Oaza Kraljice mira“ za mene je bio pravi dar i posebno iskustvo. Dva tjedna s obiteljima koje uglavnom nisam poznavala protekla su u ozračju zajedništva, suradnje, međusobnog pomaganja i razumijevanja. Bilo je tu obilje radosti i smijeha, pjesme i svirke, različitih igara, izleta, šetnji i kupanja, ali i molitve kojom je počinjao i završavao svaki dan. Mogla bih se poslužiti evanđeoskim riječima: dva tjedna u kampu živjeli smo kao jedno srce i jedna duša. Zahvaljujem Bogu na daru ovog iskustva i za predivna nova prijateljstva koja su se rodila u kampu. Jedno veliko HVALA svima koji su na bilo koji način pomogli da se ovo ljetovanje realizira u sklopu projekta „Prijatelji s mora“.

Animatorica obitelji u Oazi

Upoznali smo i družili se sa divnim i brižnim ljudima koji imaju razumijevanja i slična iskustva i probleme kao i mi. Ja osobno mogu reći da je razgovor s župnikom pripomogao u razumijevanju odnosa muža i žene. Bila nam je opuštena atmosfera, jedni druge smo nadopunjavali i pomagali. Naravno ništa od toga nebi bilo bez vas i zato još jednom od srca hvala i Bog vas blagoslovio. Moja djeca kažu da je to more za pamćenje.

Obitelj iz Petrinje koja je bila u Oazi

U oazi Božjoj i miru gdje jednostavno uživam u zraku koji dišem, prirodi koja me okružuje. Note ptičjih cvrkuta, koje su melem za uši, kukci koji to sve nadopunjuju u svim tim zvučnim tonovima. I onda sve te osobe koje su tu, koje vidim oko sebe, taj plač i smijeh male dječice, koji su radosni i sretni. Dobivam odgovor na sva moja pitanja koja su se vrtila po glavi. To je uistinu mir i odmor koji ja trebam, a vjerujem i svi drugi. Bogu hvala što smo se ja i moja obitelj našli u ovom predivnom mjestu, u ovoj oazi Božjoj, gdje sam upoznala neke nove ljude koji crpe zadnji atom snage i sebe daju za druge, za Boga. Osobe koje te prihvate, koji se iskreno smiju, koji su puni radosti. A onda župnik koji sve to nadopunjuje, svojom mirnoćom i strpljivošću. Iskren i radostan sve nas prihvaća raširenih ruku, punog srca i ljubavi prema svakome. Nešto predivno, nešto što se ne može izreći riječima, samo doživjeti kao ja. Zato sam zahvalna dragom Bogu koji vas je poslao u moj život. Neka vas sve prati dragi Bog i naše molitve, da ustrajete u svom poslu, koji sebe dajete s radošću. Veliko Hvala župniku Krka, svim volonterima koji su odradili dobar dio posla, a i svima drugima koji su došli na ideju da ovaj projekt uspije. Ja vjerujem da je u potpunosti uspio i od mene čista desetaka. Bog vas blagoslovio sve koji su sudjelovali na bilo koji način.

Obitelj iz Križa koja je bila u Oazi

Nije nam dugo trebalo da se nas tridesetero međusobno zbliži. Bilo zbog zajedničke prošlosti. Sličnih životnih iskustava ili povezanosti koja je odmah nastupila. Život nanosi svoje uspone i padove iznova i iznova. Možda ih nekih dana nismo svjesni, ali tu su – prisutni. Ovo ljetovanje, odnosno, taj tjedan, bio je jedan veliki uspon. Ljudi govore kako svako savršenstvo s vremenom očekuje svoj pad, stoga sam i ja u nekom suptilnom strahu čekala pad koji nikada nije došao. Smještaj se odnosio na kućice okružene šumom, koliko god one bile udobne i dovoljne za pojedine obitelji, nisam toliko marila za njih koliko sam marila za ljude koji su te bili spremni prihvatiti takvoga kakav jesi. Grupa je bila ispunjena divnim ljudima. Svi smo različiti i posebni na svoj način, no time smo se međusobno upotpunjavali. Imali smo raznovrsnih tema za razgovore, svoje slobodno vrijeme birali smo provoditi zajedno kako bi spone koje smo stvorili u međuvremenu postale još snažnije. Svatko sa sobom donosi različitu vrstu odgovornosti, priče, prošlosti, humora, nadarenosti a tako i osobnosti. Unatoč međusobnim razlikama sličnost je tu oduvijek bila jer ono što nas je uistinu najviše i spojilo bila je želja i volja za pomaganjem. Ne sjećam se da je kuhinja ikada, prije ili nakon jela, bila pusta jer se uvijek netko ponudio oprati suđe, postaviti tanjure, izrezati kruh ili oguliti povrće. Govoreći o kuhinji, gastronomija, odnosno vještina kuharice, bila je izvrsna. Na stolu je svatko imao ponuđeno ono što njemu odgovara. Obitelj nije samo krvno srodstvo, ono je toplina koja je vrlo brzo nastala nakon dolaska, ona iskustva, nade i priče koje smo dijelili pri ostanku, one razbacane emocije prije i tijekom odlaska. Neki od nas smo došli sa brigama i stresom, bilo zbog škole ili posla,no svi smo otišli lebdeći nad zahvalnošću i divnim uspomenama koje smo zajedno stvorili. Ta zahvalnost je dovoljna da balansira drugu stranu pustoši koja je nastala nakon rastanka, jer zvuk zajedničkog smijeha koji je orio šumom koja nas je okruživala, zaista je neprocjenjiv. Neprocjenjiv je jer je iskren.

Kćerka obitelji iz Sisak koja je bila u Oazi

Nedaleko od nas postoje djeca koja nikada nisu vidjela more. Nama je Bog dao da se rodimo na najljepšem mjestu na svijetu. Osjećam da je moja dužnost nekome uljepšati život. Zato sam se uključio u akciju Prijatelji s mora. Razveseliti druge je zadovoljstvo.

Donator smještaja iz Vrbnika

Uključila sam se zato jer smatram da smo od Boga primili veliki dar, živjeti uz more i od mora i da to trebamo podijeliti sa drugima. Osim toga uvijek sam se divila obiteljima sa puno djece, uvijek je to bilo teško, ali danas osobito. Moje iskustvo je jako lijepo, dobila sam obitelj sa petero djece, djeca su stvarno predivna, odgojena, kulturna… tako nešto nisam dugo vidjela. Tako da su oni i mene obogatili. Ako Bog da uključit ću se svakako i iduće godine!

Donatorica smještaja s Paga

Moje iskustvo s gostima je bilo odlicno, bili su super. Osobno sam htjela pomoć ljudima koji su slabijeg imovinskog stanja, pritom ne mislim da su oni manje vrijedni. Treba ljudima pomagati koliko čovjek ima mogućnosti, ne treba se time hvaliti, a kad s ljudima razgovaraš shvatiš koliko su predivni.

Donatorica smještaja iz Polja

Caritasova kuća za odmor primila 14 obitelji

Unatoč izazovnoj godini Caritas Biskupije Krk uspio je realizirati i projekt „Kuća za odmor“ koja se nalazi u Martinšćici na otoku Cresu. Projekt je to kojim se omogućuje primarno obiteljima s više djece i onima slabijeg imovinskog stanja besplatno ljetovanje u Caritasovoj kući koja prima obitelji već 15 godina. Kroz već uhodanu i dobru suradnja s Caritasom Đakovačko-osječke nadbiskupije većina obitelji dolazi s područja Slavonije. Ovoga ljeta kroz kuću je prošlo 14 obitelji, ukupno 78 osoba od čega je 52 djece, a ostvareno je 695 noćenja. Vrijedni volonteri Caritasa svake godine na početku i na kraju sezone urede i počiste kuću i okućnicu dok obitelji same ostavljaju uredno iza sebe za iduću obitelj. U projekt je uključen i župnik Martinšćice fra Tomislav Kero, kao produžena ruka biskupijskog Caritasa. Ove je godine obiteljima ponuđeno i besplatno predavanje u Institutu Plavi svijet u Velom Lošinju čemu su prisustvovale tri obitelji, njih 25 što je bila iznimna radost za njihovu brojnu djecu. I ovim putem navedeni Caritasi zahvaljuju župniku, volonterima, donatorima te svima koji su uključeni u ovaj projekt, na nesebičnoj ljubavi koju iskazuju prema onima koji nas trebaju. Različite su životne priče obitelji koje dolaze te nam je drago biti ruka podrške i omogućiti im nekoliko dana idile koju pruža kuća uz more u Martinšćici.

R.B., voditelj projekta

I ove godine naša obitelj Petković (tata Saša, mama Tina, djeca: Tajna, Brigita, Vito, Lea, Pia, Fran, Viktor, Iskra, Filotea i Florian) bila je na besplatnom godišnjem odmoru u Martinščici, na otoku Cresu, zahvaljujući dobroti i velidodušnosti Krčke biskupije.

Posebno bih htio zahvaliti i pohvaliti Roberta Brozića, koji nam je i ove godine pomogao oko realizacije i smještaja u Martinščici. Meni osobno je kod odmora u Martinšćici najvažnija i najljepša činjenica da je crkva i svakidašnja Euharistija ‘nadohvat ruke’: Kralj svega stvorenog – čekao me svako jutro na 3 minute udaljenosti od kreveta. U tome sam vidio posebnu milost, jer odmor bez Isusa i nebi bio neki odmor (sa 10-setero djece koji svaki ima svoju viziju kako bi ljetovanje trebalo izgledati). I zato hvala i župniku fra Tomislavu na prisustvu i svjedočenju ljepote svećeništva. Jer bez svećenika nema Euharistije. U odnosima između članova obitelji i na ljetovanju (kao i doma) bilo je svačega: od ljubavi, pažnje, pomaganja do svađa, netrpeljivosti i svojeglavosti. Ali, uvijek je nekako na kraju prevladala milost radosti i zahvalnosti. More je bilo fantastično, sunce također, a niti kiša nije zaostajala. Susjedi u kući su bili super, pažljivi i srdačni, a susjedi i ostali turisti u selu uvijek raspoloženi i vedri. Svaki član naše obitelji zahvalan je za ljetovanje 2020 u Martinščici. Hvala od srca.

Obitelj Petković iz Šenkovca

Imali smo priliku ljetovati na Cresu, u malom prekrasnom mjestu Martinšćica, a zahvaljujući Caritasu Đakovačko-osječke nadbiskupije. Sedmeročlana smo obitelj, petero djece u dobi od 6-14 godina, koji su najviše bili oduševljeni ovim ljetovanjem. A i mi odrasli smo se uspjeli odmoriti i nauživati. Dane smo provodili na kupanju, a večeri u dugim šetnjama. Upoznali smo i ostale obitelji koje su boravile u istoj kući, a poseban dojam na nas je ostavila obitelj Petković iz Čakovca koji imaju 11 djece. Družili smo se i sa fra Tomislavom koji nam je bio dobar domaćin. Ove godine imali smo priliku obići i Veli Lošinj i posjetiti Institut Plavi svijet, gdje smo imali kratko predstavljanje Lošinjskog edukacijskog centra i predavanje o “Jadranskom projektu Dupin”, te se upoznati sa životom dupina, što je svima bilo jako zanimljivo, a posebno djeci. Usput smo obišli Veli i Mali Lošinj i okupali sa na jednoj od njihovih plaža. Zahvaljujemo se još jednom Caritasu Đakovačko-osječke biskupije, našem župniku Ivici Martiću, te Nikolini i Robertu koji su nam ovo omogućili. Za svaku pohvalu je ovaj projekt i nadamo se da ćemo imati priliku ponovno ljetovati tamo.

Obitelj iz Osijeka

Uz Božju providnost moja obitelj stigla je na more. Stigla je u raj na zemlji, Martinšćicu! Predivno malo mjesto uz more. Ljudi su jako ljubazni i susretljivi, nasmijani i veseli. Iako smo morali održavati razmak to nas nije omelo da pobliže upoznamo mjesto. Dan nam je započinjao s krunicom Božanskog milosrđa i sv. misom u malenoj crkvici. Zatim kavica na terasi uz šum valova i glasanje galebova, predivno! More nam je bilo hladno, ali smo se svejedno okupali. Malena Matea prvi put je vidjela more. Pri prvom ulasku u vodu izjavila je „mama, mama upalo mi je more u papuču – vadi ga van!“ Svi smo se nasmijali, a što dijete zna. Družili smo se sa fra Tomislavom koji je skroman, susretljiv, velikodušan i jako ljubazan te s obitelji s kojom smo i došli. Imali smo večere za 5 i lagane šetnje uz more. Stoga ovom prilikom se želimo zahvaliti svima… …na ovom fantastičnom i nezaboravnom ljetovanju.

Obitelj iz Cerne

Prvi puta smo na Cresu i jednostavno smo oduševljeni ljepotom prirode i mora u kojem se oslikava ljubav i brižnost Oca nebeskoga prema nama. Punoga srca vraćamo se nazad…

Obitelj iz Višnjevaca

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime