Marijo Šivolija Jelica prošlog desetljeća bio je viceprvak Europe i svijeta u poluteškoj kategoriji, Hrvatsku je predstavljao na Olimpijskim igrama, a zatim je bio i izbornik njene boksačke reprezentacije. Koronavirusom se zarazio u Londonu, gdje je išao pomoći Toniju Filipiju na kvalifikacijskom turniru za Igre u Tokiju. Evo što je rekao u razgovoru za Index.
“Kad smo došli u London sve je bilo u redu. Par dana kasnije svi smo se u strahu razletjeli kućama”
“Kad smo početkom prošlog mjeseca otišli u London, opasnost od korone i njena prisutnost u ostalim europskim zemljama, osim naravno u Italiji, bila je neusporedivo manja nego danas. Međutim, tijekom našeg boravka u Engleskoj i dok je trajao turnir situacija se toliko radikalno pogoršala da je prvo donesena odluka da se mečevi odvijaju bez gledatelja, a zatim je turnir prekinut i svi smo požurili vratiti se u svoje zemlje”, prisjeća se Šivolija-Jelica na početku razgovora za Index kako je pokupio virus.
“Odmah po dolasku u Hrvatsku otišao sam u samoizolaciju kako članove svoje obitelji, ali i bilo koga drugog s kim bih mogao doći u kontakt, ne bih zarazio time da sam eventualno pokupio koronavirus tako što sam bio u Londonu kada je buknula pandemija”, objašnjava kako se ponio odgovorno po povratku kući.
“Jedini simptom tijekom samoizolacije bila mi je blago povišena, jedva primjetna temperatura, ali i ona je trajala samo dva dana”
“S nikim nisam imao nikakav kontakt tijekom boravka u samoizolaciji iz koje sam izašao 13. dan, ali samo kako bih se otišao testirati u bolnicu u Rijeci. Učinio sam to zato što sam nakon prvih 11 dana u karanteni, tijekom kojih nisam imao nijedan od simptoma bolesti, osjetio blago povišenu temperaturu, ali ona je trajala dva dana i bila je tek 37,1 stupanj. Ne želeći ništa prepustiti slučaju i kako bih bio do kraja odgovoran, otišao sam se samoinicijativno testirati. To je bilo 1. travnja i test je bio pozitivan. Tada su me ostavili na otorino-odjelu riječkog KBC-a”, opisuje Šivolija-Jelica početak borbe s koronom i situaciju u kojoj je doznao da je obolio od bolesti od koje strepi cijeli svijet.
“Mi zaraženi smo se jako zbližili. Nažalost, nemamo se gdje družiti pa se dovikujemo preko balkona”
“Mene i još nekoliko covid-19 pozitivnih pacijenata hospitalizirali su na spomenutom odjelu riječke bolnice. Osoblje je prema nama bilo krasno i za svaku pohvalu, ali hrana je bila dosta loša. Zatim su nas prebacili u izolaciju u Crikvenicu, u Thalassotherapiju, specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju Primorsko-goranske županije. Uvjeti ovdje su jako dobri, hrana sjajna, ali nažalost nas 19 zatočenih ovdje, koje nas je velika nevolja prilično zbližila i koji smo još u riječkoj bolnici silom prilika postali baš dobri, u Crikvenici nemamo ono što smo imali u Rijeci – prostoriju za druženje. Tako bi nam lakše prolazilo vrijeme i imali bi taj socijalni moment koji nam fali. Tako da bez te zajedničke prostorije komuniciramo dovikivanjem preko balkona. Vrijeme kratimo tipkajući po mobitelima, kojima komuniciramo s najbližima, a oni nam donose primjerice literaturu ili nešto drugo čime se zabavimo u ovim našim samicama. Međutim, to što se mi oboljeli ne možemo družiti i nije toliki problem. Postoji jedan veliki problem, koji tišti svih nas 19 zatočenih ovdje i zbog kojeg smo već na rubu, prilično napeti”, požalio se proslavljeni hrvatski boksač i otkrio razlog zbog kojeg su njegovi supatnici i on nervozni.
“Testiranja se provode jako sporo. Prije pet dana su me testirali, još čekam rezultate”
“Procedura je takva da čekamo dva negativna testa kako bi nas proglasili izliječenima i pustili kućama, ali ljuti nas to što se testiranja provode jako sporo. Konkretno, mene su nakon što se pokazalo da sam pozitivan i nakon što sam hospitaliziran prvi put testirali prije pet dana i još čekam rezultate. Osim toga, pomalo dvojimo u ispravnost i točnost tih testova, svjesni da je ovaj virus i sve povezano s njim još novo. Tako su se i izvješća Svjetske zdravstvene organizacije te prognoze ili mišljenja brojnih znanstvenika i epidemiologa o koroni pokazala potpuno pogrešnima. Previše je tu nepoznanica oko ove nove bolesti, a opet se često bez temelja i dovoljno znanstvenih, stručnih procjena odlučuje o životima i sudbinama”, govori Šivolija i dolazi do glavnog problema.
“Nama, asimptomatskim pacijentima, ovom prisilnom hospitalizacijom povrijeđena su ustavna prava”
“Važno je naglasiti da smo nas 19 izoliranih u Crikvenici asimptomatski pacijenti i da smo prisilno hospitalizirani, unatoč jasnoj uputi Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u skladu s kojom se izolacija asimptomatskih potvrđenih pacijenata provodi kod kuće. Ostali oboljeli hospitalizirani ovdje i ja smatramo da su nam navedenom prisilnom hospitalizacijom, koja nažalost još uvijek traje, povrijeđena naša ustavna prava, a poglavito pravo slobodnog kretanja iz članka 32. Ustava Republike Hrvatske, ali i pravo iz članka 22. Ustava Republike Hrvatske, koje se odnosi na nepovredivost slobode te mogućnost njezina ograničavanja samo kad je to određeno zakonom, a o čemu odlučuje sud”, poručuje boksač i pita se:
“Kako je to Primorsko-goranska županija iznad Ustava RH?”
“Kako je moguće da je Krizni stožer Primorsko-goranske županije, čijom odlukom smo mi asimptomatični bolesnici prisilno hospitalizirani, iznad Ustava RH? S obzirom na to da u ovom slučaju za takvo postupanje ne postoji niti kakva zakonska osnova niti sudska odluka na temelju koje bi isto bilo osnovano te se ono izravno protivi izričitim, javno dostupnim uputama tijela višeg ranga u odnosu na istovjetna lokalna tijela, odnosno Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koristim ovu priliku kao bih pozvao državne institucije da u što kraćem roku poduzmu potrebne korake da se potpuno asimptomatski pacijenti, koji imaju uvjete za izolaciju u kući doista puste kući”, apelira Šivolija i objašnjava zašto traži da mu se to omogući.
“Želim se protiv bolesti boriti na svom terenu, ali mi ne daju”
“Mene su srećom zaobišle bilo kakve tegobe, kamoli ozbiljnije, iako sam već dva tjedna pozitivan na covid-19. Što se tiče uvjeta za samoizolaciju, moji su idealni. Ispod svog stana imam prazan stan, majka mi je profesionalna kuharica i posebno se kao sportaš protiv ove bolesti najefikasnije mogu boriti na domaćem terenu.”
“Zašto smo mi jedini prisilno u bolnici, a svi ostali u Hrvatskoj kod kuće?”
Šivolija je za kraj pozvao državne institucije… “da osiguraju ujednačen pristup na cijelom području Hrvatske kad je riječ o ovom pitanju”. “U protivnom, molim ih da me u što kraćem roku obavijeste o tome koja je pravna osnova mog trenutačnog prisilnog zadržavanja kao i koja je pravna osnova na temelju koje su lokalna nadležna tijela ovlaštena odstupati od izričitih uputa HZJZ-a? Ili da pojednostavnim do kraja: Kako to asimptomatski bolesnici od korone u cijeloj Hrvatskoj samoizolaciju provode doma, a mi prisilno hospitalizirani? pita se.
