Zamislite situaciju: gosti stižu u kuću za odmor, raspakiraju se, djeca trče prema bazenu. Otac obilazi terasu i na zidu iznad sunčališta primijeti malu bijelu kameru. Ne zna je li uključena, ne zna tko gleda, ne zna snima li i bazen. U oglasu o tome nije bilo ni riječi. Odmor još nije ni počeo, a prvi dojam je već pokvaren.
Vlasnik s druge strane ima sasvim razumne razloge. Kuća je prazna veći dio godine, u nju ulaze nepoznati ljudi, u sezoni se smjenjuju svaki tjedan, a on je možda 800 kilometara daleko. Kamera na ulazu pokazuje jesu li stigli gosti koji su rezervirali, jesu li doveli još četvero prijatelja i je li se netko pojavio kad kuća treba biti prazna.
Obje strane imaju pravo. Zato pitanje nije smije li kuća za odmor imati kamere, nego gdje smiju biti, kome se to mora reći i što s kamerama koje su postavljene prije nego što je itko o tome razmišljao.
Zašto vlasnici uopće postavljaju kamere
Razlozi su u pravilu vrlo konkretni: neprijavljeni gosti, zabava u kući koja je iznajmljena za obitelj, provjera je li čistačica došla i otišla, kontrola ulaza dok je objekt prazan izvan sezone i dokaz u slučaju štete. Kod stranih vlasnika kamera je često jedini način da uopće vide što se događa s njihovom kućom.
Sve su to legitimni motivi i pokriva ih ono što zakon naziva zaštitom osoba i imovine. Problem nastaje kad kamera prestane štititi kuću, a počne pratiti goste: kad je usmjerena na sunčalište, kad snima terasu na kojoj se doručkuje ili kad vlasnik navečer otvori aplikaciju samo da vidi što rade.
Što kaže zakon: zaštita imovine da, praćenje gostiju ne
Videonadzor u Hrvatskoj uređuje Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Njegova pravila vrijede i za privatne iznajmljivače, jer iznajmljivanje nije privatna aktivnost. Europski odbor za zaštitu podataka u smjernicama o videonadzoru izričito navodi da se iznimka za kućne potrebe ne primjenjuje kad snimanje ima profesionalnu ili komercijalnu dimenziju. Iznajmljivač je uostalom već voditelj obrade podataka svojih gostiju.
Osnovna pravila zakona su jednostavna:
- Kamera smije snimati samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, i samo ako ne prevladavaju interesi osoba koje se snimaju. Snimati se smiju samo oni dijelovi objekta koji su za tu svrhu potrebni.
- Objekt mora biti označen. Oznaka mora biti vidljiva najkasnije pri ulasku u prostor koji se snima i sadržavati jednostavnu sliku i tekst: da je prostor pod videonadzorom, tko je voditelj obrade i kontakt na koji se gost može obratiti.
- Snimkama smije pristupati samo odgovorna ili ovlaštena osoba, sustav mora biti zaštićen od neovlaštenog pristupa i mora postojati evidencija tko je, kada i gdje pristupio snimkama.
- Snimke se smiju čuvati najviše šest mjeseci, osim ako su dokaz u nekom postupku. Šest mjeseci je gornja granica, ne preporuka: europske smjernice kažu da bi se snimke u većini slučajeva trebale brisati nakon nekoliko dana, a sve dulje od 72 sata treba posebno opravdati.
- Privatne osobe ne smiju kontinuirano snimati javnu površinu. Kamera na kapiji koja pokriva pola ulice ili susjedovo dvorište nije zaštita imovine.
Za nedostatak oznake, nepostojanje evidencije pristupa ili korištenje snimki protivno svrsi zakon propisuje kaznu do 50.000 kuna, preračunato oko 6.636 eura. Za samo nezakonito snimanje, primjerice prostora u kojem kamere ne smije biti, Agencija za zaštitu osobnih podataka može izreći i upravne novčane kazne prema Općoj uredbi. A skrivena kamera u spavaćoj sobi ili kupaonici više nije tema zaštite podataka nego Kaznenog zakona, koji neovlašteno slikovno snimanje osobe u stanu ili prostoru zaštićenom od pogleda tretira kao kazneno djelo.
Airbnb je otišao korak dalje od zakona
Platforme imaju vlastita pravila koja vrijede bez obzira na nacionalni zakon. Airbnb je od 30. travnja 2024. potpuno zabranio kamere i uređaje za snimanje u unutrašnjosti smještaja, čak i ako su isključeni. Nije važno radi li se o hodniku, dnevnom boravku ili zasebnoj gostinjskoj kućici i nije važno je li kamera navedena u oglasu. Ranije su kamere u zajedničkim prostorijama bile dopuštene uz objavu, to više ne vrijedi.
Vanjske kamere su dopuštene, ali uz uvjete. Domaćin mora prije rezervacije u oglasu navesti da kamere postoje, gdje se otprilike nalaze, na primjer “kamera u prednjem dvorištu”, i jesu li uključene. Vanjska kamera ne smije snimati unutrašnjost ni vanjske prostore u kojima gosti očekuju privatnost, a Airbnb kao primjere navodi zatvoreni vanjski tuš i saunu. Kamere na zvonu su dopuštene uz objavu. Mjerači buke su dopušteni u zajedničkim prostorima ako ne snimaju zvuk i ako su navedeni u oglasu.
Posljedica kršenja je jasna: Airbnb prijave istražuje i može ukloniti oglas ili cijeli račun. Za vlasnika koji dobar dio rezervacija dobiva preko platforme to je veći rizik od bilo koje kazne.
Booking.com i druge platforme imaju vlastite uvjete koje je najbolje provjeriti izravno u partnerskom sučelju. Ako objekt oglašava agencija, ona mora znati za svaku kameru na objektu, jer oglas mora odgovarati stvarnom stanju.
Gdje kamera smije, a gdje ne
Sljedeći pregled spaja zakon, pravila platformi i ono što gosti opravdano očekuju. Kad se ta tri kriterija razlikuju, u tablici je navedeno koji od njih vrijedi.
| Mjesto | Smije li kamera? | Zašto i na što paziti |
| Ulazna vrata, zvono | Da | Klasična zaštita ulaza. Obavezna oznaka o videonadzoru i navod u oglasu. Kameru na zvonu platforme izričito dopuštaju. |
| Prilaz, kapija, parkiralište | Da | Snimati samo vlastiti prilaz i parking. Kut kamere ne smije hvatati ulicu, cestu ni susjedovo dvorište. |
| Vanjski dijelovi kuće: fasada, spremište, tehnička prostorija | Da, ako je potrebno | Samo dijelovi koji stvarno štite imovinu, bez pogleda na prostore u kojima gosti borave. |
| Terasa, roštilj, vrt za boravak gostiju | Izbjegavati | Zakon to izričito ne zabranjuje, ali gosti tu opravdano očekuju privatnost i taj interes prevladava. Ako kamera radi ulaza mora hvatati dio terase, gostu to treba reći prije rezervacije. |
| Bazen, jacuzzi, sunčalište | Ne usmjeravati | Prostor odmora, kupaćih kostima i djece. Kamera koja štiti opremu bazena smije snimati pumpu i strojarnicu, ne ležaljke. |
| Vanjski tuš, sauna, kabina za presvlačenje | Ne | Platforme ih izričito navode kao zabranjene, a europske smjernice sanitarne i sauna prostore opisuju kao izrazito intruzivne za snimanje. |
| Unutrašnjost: dnevni boravak, kuhinja, hodnik, stubište | Ne | Na Airbnbu zabranjeno od 30. travnja 2024., i kad je kamera isključena i kad je navedena u oglasu. |
| Spavaće sobe, kupaonice, WC | Nikako | Najteže kršenje privatnosti. Skrivena kamera na tim mjestima više nije tema zaštite podataka nego kaznenog prava. |
| Mjerač buke bez snimanja zvuka | Da, uz objavu | Mjeri samo glasnoću, ne snima razgovore. Ne u spavaće sobe i kupaonice. Dopušten u zajedničkim prostorima ako je naveden u oglasu. |
| Javna cesta, plaža, susjedovo zemljište | Ne | Privatne osobe ne smiju kontinuirano snimati javne površine ni tuđu imovinu. |
Kamera koja “ne radi” i dalje je problem
Mnogi vlasnici imaju kamere postavljene godinama, prije nego što su počeli iznajmljivati ili prije nego što je bazen uopće izgrađen. Kamera je možda isključena, možda joj je istekla pretplata, možda uopće nije spojena. Gost to ne može znati. On vidi objektiv usmjeren prema ležaljkama i ponaša se kao da snima.
Airbnb je zbog toga zabranu unutarnjih kamera napisao tako da vrijedi i za isključene uređaje. Za vanjske kamere vrijedi ista logika: kamera koja gleda bazen problem je i kad ne snima, jer gost ne može provjeriti što uređaj radi, a rasprava o tome na terasi ili u recenziji nikome ne treba.
Rješenje je fizičko, ne verbalno. Kameru koja pokriva prostor u kojem ne smije biti treba skinuti, zaokrenuti tako da snima samo ono što smije ili prekriti tako da je svakome vidljivo da ne može snimati. Objašnjenje “ne brinite, ta ne radi” gosta u pravilu ne umiruje, a ako kamera ipak snima, vlasnika dovodi u još lošiju poziciju.
Tri mjesta na kojima gost mora saznati za kameru
Kad su kamere na pravim mjestima, ostaje pitanje transparentnosti. Tu se najčešće griješi, i to ne zato što netko nešto skriva, nego zato što nitko nije razmišljao.
Prvo mjesto je oglas. Na Airbnbu je to obavezno polje o sigurnosnim uređajima, na drugim platformama i vlastitim stranicama to je opis objekta ili kućni red. Rečenica poput “Objekt ima vanjsku kameru na ulaznim vratima i parkiralištu. Kamere ne pokrivaju bazen, terasu ni unutrašnjost.” rješava većinu nedoumica prije nego što nastanu.
Drugo mjesto je oznaka na objektu. Zakon traži da bude vidljiva prije ulaska u prostor koji se snima i da ima sliku i tekst: prostor je pod videonadzorom, tko je voditelj obrade i kontakt. Naljepnica s piktogramom kamere bez imena i kontakta formalno nije dovoljna.
Treće mjesto su upute za goste i kućni red. Gost koji je pročitao da kamera snima ulaz zbog sigurnosti i da snimke gleda samo vlasnik u slučaju problema rijetko će imati primjedbu. Gost koji kameru otkrije sam, gotovo uvijek hoće.
Uz to ide i disciplina oko snimki. Pristup treba imati vlasnik ili osoba koju on ovlasti, a ne svatko tko zna lozinku. Snimke se brišu automatski nakon nekoliko dana. Snimka gostiju ne ide u grupu na WhatsAppu ni na društvene mreže, ni kad je zabavna, jer je to korištenje protivno svrsi za koje zakon predviđa kaznu. Pregled snimki ima smisla kad postoji konkretan razlog: šteta, sumnja na neprijavljene osobe, netko na posjedu kad kuća treba biti prazna. Svakodnevno gledanje gostiju nije zaštita imovine.
Manje kamera, bolje postavljenih
Postoji i strana koja se ne vidi u zakonu. Gost koji je platio kuću s bazenom kupio je osjećaj da je prostor tjedan dana samo njegov. Svaka kamera, i ona sasvim legalna, taj osjećaj malo umanjuje. Zato pitanje za vlasnika rijetko glasi koliko kamera, nego koja jedna ili dvije rade posao.
Za većinu kuća za odmor to je kamera na ulazu ili zvonu i po potrebi kamera na parkiralištu ili kapiji. To pokriva tko ulazi, koliko ih je i kad su otišli, a ne dira ono zbog čega su gosti došli. Broj osoba u kući lakše se kontrolira jasnim kućnim redom, depozitom i kontaktom lokalnog domaćina nego kamerom prema bazenu. Za buku postoji mjerač koji ne snima zvuk.
Kratka provjera prije sezone
Prije nego što stignu gosti, vrijedi proći kuću očima gosta:
- Vidi li se s bilo koje kamere bazen, jacuzzi, sunčalište, terasa za boravak, vanjski tuš ili unutrašnjost? Ako da, kameru zaokrenuti, skinuti ili vidljivo prekriti.
- Hvata li neka kamera ulicu, plažu ili susjedovo dvorište? Suziti kut snimanja.
- Postoji li unutra kamera, pa i isključena? Na Airbnbu to može značiti uklanjanje oglasa.
- Jesu li kamere navedene u oglasu i kućnom redu, s lokacijom?
- Stoji li na ulazu oznaka s piktogramom, imenom voditelja obrade i kontaktom?
- Tko ima pristup snimkama i nakon koliko se dana brišu?
Kamera na kući za odmor nije problem. Problem je kamera o kojoj gost nije znao, na mjestu gdje je nije očekivao.
Izvori
- Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/2018), članci 25 do 32 i članak 51: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2018_05_42_805.html
- Agencija za zaštitu osobnih podataka, Obrada osobnih podataka putem videonadzora: https://azop.hr/obrada-osobnih-podataka-putem-videonadzora/
- Europski odbor za zaštitu podataka (EDPB), Guidelines 3/2019 on processing of personal data through video devices:https://www.edpb.europa.eu/sites/default/files/files/file1/edpb_guidelines_201903_video_devices_en_0.pdf
- Airbnb Help Center, Security cameras and recording devices (članak 3061): https://www.airbnb.com/help/article/3061
- Airbnb Newsroom, An update on our policy on security cameras, 11. ožujka 2024.: https://news.airbnb.com/an-update-on-our-policy-on-security-cameras
- Kazneni zakon (NN 125/11 do 136/25), kaznena djela protiv privatnosti: https://www.zakon.hr/z/98/Kazneni-zakon
Izvori provjereni 23. rujna 2026. Iznos kazne preračunat je iz kuna po fiksnom tečaju konverzije 7,53450. Tablica i preporuke urednička su primjena propisa i pravila platformi na turistički najam.