Privatni iznajmljivači na Krku ne plaćaju samo paušalni porez po krevetu. Uz njega dolaze turistička pristojba, turistička članarina, mogući porez na nekretnine, računi, evidencija prometa i posebna PDV obveza kod stranih platformi.

Ovo nije vodič za nerezidente, firme ni one koji su prešli prag

Ovaj tekst odnosi se na klasične privatne iznajmljivače, rezidente Republike Hrvatske, koji iznajmljuju apartman, sobu ili kuću za odmor u domaćinstvu na temelju rješenja o odobrenju.

Ne odnosi se na nerezidente. Ako ste vlasnik nekretnine na Krku, ali niste hrvatski porezni rezident, za vas vrijede posebna pravila. Ta tema obrađuje se zasebno u rubrici Nerezidenti.

Ovaj članak ne obrađuje ni iznajmljivače koji su prešli prag za ulazak u sustav PDV-a, kao ni one koji iznajmljuju preko firme, obrta ili drugog poslovnog modela. To je druga porezna priča i zaslužuje poseban tekst.

Također, ovdje ne ponavljamo sve ono što iznajmljivač mora imati spremno u objektu za turističku inspekciju. To smo već obradili u članku o turističkoj inspekciji kod iznajmljivača.

Ovdje je tema jednostavna: što privatni iznajmljivač plaća i na što mora paziti kod poreza i davanja.

Paušalni porez nije jedina obveza

Mnogi iznajmljivači pod “porezom” misle samo na paušal po krevetu. To je pogrešno.

Privatni iznajmljivač u pravilu mora voditi računa o nekoliko različitih obveza:

• paušalni porez na dohodak
• turistička pristojba
• turistička članarina
• porez na nekretnine, ako za konkretnu nekretninu postoji obveza
• PDV na provizije stranih platformi ili stranih agencija, ako se takve usluge koriste
• računi i evidencija prometa

To nisu ista davanja. Ne plaćaju se na isti način, ne idu uvijek istom tijelu i nemaju iste rokove. Zato nastaje zbrka. Netko plati paušalni porez i misli da je time riješio sve. Nije.

Paušalni porez na dohodak: plaća se po odobrenom kapacitetu

Većina privatnih iznajmljivača plaća paušalni porez na dohodak. To znači da se porez ne računa prema stvarnoj zaradi, nego prema odobrenom kapacitetu i iznosu koji vrijedi za područje na kojem se objekt nalazi. U praksi, iznajmljivač ne plaća manje poreza ako je imao slabiju sezonu, niti više samo zato što je imao bolju sezonu, sve dok ostaje u okviru paušalnog režima.

Porez se utvrđuje rješenjem Porezne uprave, a iznos ovisi o odluci grada ili općine. Za iznajmljivače na otoku Krku to znači da treba gledati odluku one jedinice lokalne samouprave u kojoj se objekt nalazi: Grad Krk, Baška, Dobrinj, Malinska-Dubašnica, Omišalj, Punat ili Vrbnik.

Nije dovoljno pročitati opći tekst na internetu i zaključiti da vrijedi isto za sve. Odluke se donose lokalno, u okvirima koje propisuje država.

Paušalni porez je osnovna porezna obveza privatnog iznajmljivača, ali nije jedina. Tu mnogi naprave prvu grešku.

Turistička pristojba nije isto što i paušalni porez

Turistička pristojba, koju mnogi još uvijek zovu boravišna pristojba, posebna je obveza. Kod privatnih iznajmljivača u domaćinstvu ona se najčešće plaća paušalno, prema broju kreveta, glavnih i pomoćnih. To je važno: turistička pristojba nije paušalni porez na dohodak. Paušalni porez ide kroz porezni sustav. Turistička pristojba vezana je uz turistički sustav i plaća se prema pravilima Zakona o turističkoj pristojbi.

Može se platiti jednokratno do 31. srpnja ili u tri obroka:

• prvi obrok do 31. srpnja
• drugi obrok do 31. kolovoza
• treći obrok do 30. rujna

Uplatnice se u pravilu preuzimaju kroz eVisitor.

Kod privatnih iznajmljivača u domaćinstvu turistička pristojba se ne iskazuje posebno gostu na računu za noćenje. Ona je obveza iznajmljivača i ne treba je miješati s računom koji se izdaje gostu.

Turistička pristojba za 2026. na otoku Krku

Prema županijskoj tablici za 2026., godišnji paušalni iznosi turističke pristojbe za otočne jedinice izgledaju ovako:

Grad/općina na otoku Krku	Smještaj u domaćinstvu, po krevetu	Smještaj na OPG-u, po krevetu	Kamp, kamp-odmorište ili robinzonski smještaj u domaćinstvu, po smještajnoj jedinici
Krk	60,00 €	40,00 €	90,00 €
Baška	63,00 €	40,00 €	85,00 €
Dobrinj	62,00 €	40,00 €	85,00 €
Malinska-Dubašnica	60,00 €	40,00 €	80,00 €
Omišalj	65,00 €	40,00 €	85,00 €
Punat	60,00 €	45,00 €	120,00 €
Vrbnik	60,00 €	40,00 €	85,00 €

Ovo nije porez na dohodak. Ovo je turistička pristojba. Zato iznajmljivač koji vidi iznos od, primjerice, 60 ili 65 eura po krevetu ne smije zaključiti da je to njegov ukupni porez. To je samo jedna od obveza.

Turistička članarina: još jedna stavka koju se često zaboravi

Uz paušalni porez i turističku pristojbu postoji i turistička članarina. Fizičke osobe koje pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu obveznici su plaćanja članarine turističkim zajednicama.

Kod privatnih iznajmljivača ta se obveza prijavljuje putem obrasca TZ-2, koji se predaje za prethodnu godinu. Rok je 15. siječnja tekuće godine. To znači da iznajmljivač ne završava sve obveze zatvaranjem sezone u rujnu ili listopadu. Dio obveza dolazi početkom sljedeće godine, kada treba uredno predati obračun članarine.

I ovdje je bitno mjesto gdje se nekretnina nalazi. Ako netko živi u Rijeci, Zagrebu ili Sloveniji, a iznajmljuje apartman u Baški, Puntu ili Malinskoj, obveza se veže uz mjesto gdje se nalazi objekt koji se iznajmljuje.

Porez na nekretnine: ne treba ga miješati s iznajmljivanjem, ali ga ne treba ni ignorirati

Od 2025. uveden je porez na nekretnine, koji je zamijenio dosadašnji porez na kuće za odmor. Ovo nije isto što i paušalni porez na dohodak od iznajmljivanja.

Paušalni porez plaća se zato što ostvarujete dohodak od turističkog iznajmljivanja. Porez na nekretnine vezan je uz samu nekretninu i njezin status. U praksi, vlasnici apartmana i kuća za odmor na Krku trebaju provjeriti odnosi li se ova obveza na njihovu nekretninu, osobito ako se radi o objektu koji ne služi za stalno stanovanje.

Iznos poreza na nekretnine određuje grad ili općina, u zakonom propisanom rasponu po četvornom metru korisne površine. Ovo je stavka koju dio iznajmljivača neće doživjeti kao dio “turističkih obveza”, ali u stvarnom trošku vlasništva i iznajmljivanja itekako može imati utjecaj.

Računi i evidencija prometa: kratko, jer to nije glavna tema ovog članka

Privatni iznajmljivač mora izdavati račune. To vrijedi i ako nije u sustavu PDV-a.

Kod paušalnih iznajmljivača često se miješaju dvije stvari: izdavanje računa i fiskalizacija. Račun mora postojati. To što iznajmljivač nije u sustavu PDV-a ili što ne fiskalizira račun ne znači da račun ne mora izdati.

Uz račune se vodi i evidencija prometa, odnosno evidencija izdanih računa. Ovdje nećemo ponavljati cijeli inspekcijski dio, jer je to posebna tema. Bitno je reći da računi i evidencija moraju pratiti stvarni promet, a ne se slagati na kraju sezone po sjećanju.

Ako iznajmljivač radi preko turističke agencije, treba provjeriti što točno piše u ugovoru. U nekim modelima račun gostu izdaje agencija, a u nekima iznajmljivač. Isto vrijedi i za podatke potrebne za evidenciju prometa.

To ne znači da iznajmljivač može dignuti ruke od dokumentacije. Znači samo da mora znati tko što radi i gdje se nalaze podaci. Najgora rečenica nakon sezone je: “Mislio sam da to vodi netko drugi.”

PDV na provizije stranih platformi: zamka koju mnogi ne vide

Najveća porezna zamka za male iznajmljivače često nije paušalni porez. Zamka je PDV na provizije stranih platformi i stranih agencija. Mnogi iznajmljivači misle da se PDV njih ne tiče jer nisu u sustavu PDV-a. To nije uvijek točno. Ako iznajmljivač sam radi preko strane platforme ili strane agencije koja mu naplaćuje proviziju, može nastati obveza obračuna hrvatskog PDV-a na tu uslugu.

Važno je razumjeti: ne radi se o PDV-u na cijeli smještaj koji je gost platio. Radi se o PDV-u na uslugu koju je iznajmljivač primio od strane platforme ili strane agencije, primjerice na proviziju. Ako platforma iz inozemstva iznajmljivaču obračuna proviziju, iznajmljivač mora provjeriti treba li imati PDV identifikacijski broj i obračunati hrvatski PDV na tu proviziju. Dodjela PDV identifikacijskog broja nije isto što i ulazak u sustav PDV-a za cijelo poslovanje.

Ovo je dio koji mnogi preskoče jer vide samo isplatu na račun. Platforma odbije proviziju, novac sjedne, sezona ide dalje, a obveza prema Poreznoj ostane nevidljiva. Zato je važno razlikovati dvije situacije.

1. Ako iznajmljivač sam radi preko stranih platformi, sam mora paziti na PDV identifikacijski broj, provizije i obrasce koji iz toga mogu proizaći.
2. Ako iznajmljivač sam radi preko stranih platformi ili stranih agencija, mora paziti na PDV identifikacijski broj i obračun PDV-a na proviziju. Ali ako radi s domaćom turističkom agencijom koja nastupa u svoje ime, a za tuđi račun, tada agencija preuzima prijenos porezne obveze za provizije stranih agencija i platformi, pa iznajmljivač taj dio ne mora sam obračunavati.

To ne znači da iznajmljivač ne treba znati kako mu je posao postavljen. Znači da mora imati jasno dogovoreno s agencijom tko izdaje račune, tko vodi evidenciju prometa, kako se obračunava provizija i koje obveze agencija operativno preuzima.

Upravo tu rad preko agencije za mnoge privatne iznajmljivače ima smisla. Nije stvar samo u tome tko će dovesti gosta, nego i u tome tko će voditi rezervacije, račune, provizije i poreznu administraciju koja mnogima nije jasna.

Prag za ulazak u sustav PDV-a je posebna tema

Za klasične privatne iznajmljivače važno je znati da postoji prag nakon kojeg se više ne može ponašati kao mali paušalni iznajmljivač. Od 2025. prag za ulazak u sustav PDV-a iznosi 60.000 eura.

Iznajmljivači koji se približavaju tom iznosu, koji imaju više objekata, veći promet ili složeniji model rada, trebaju na vrijeme provjeriti svoj status.

Tu više ne govorimo samo o “koliko plaćam po krevetu”, nego o potpuno drugačijem načinu praćenja prihoda, obveza i poreznog položaja.

Dugoročni najam izvan sezone nije pokriven turističkim paušalom

Dio vlasnika apartmana na Krku ljeti iznajmljuje turistima, a zimi isti prostor daje u dugoročni najam radnicima, studentima ili obitelji. To nije ista porezna osnova.

Turistički paušal ne znači da je automatski pokriven i dugoročni najam. Ako se ista nekretnina koristi za turističko iznajmljivanje i za dugoročni najam, treba provjeriti porezne obveze po obje osnove.

Ovo je česta greška jer vlasnik misli: “Već plaćam paušal za apartman.” Da, ali taj paušal se odnosi na turističko iznajmljivanje u domaćinstvu. Dugoročni najam ima svoja pravila.

Najčešće zablude privatnih iznajmljivača

Kod poreza i davanja najčešće ne nastane problem zato što netko nije ništa platio. Problem nastane zato što je platio jedno, a mislio da je time pokrio sve.

Najčešće zablude su:

• paušalni porez i turistička pristojba su ista stvar
• turistička članarina se ne mora prijaviti ako je sezona bila slaba
• račun ne treba izdati ako iznajmljivač nije u sustavu PDV-a
• PDV se ne tiče malih iznajmljivača
• provizija strane platforme je samo trošak, bez dodatnih obveza
• porez na nekretnine nema veze s apartmanima
• agencija automatski vodi sve, bez obzira na ugovor
• zimski najam je pokriven turističkim paušalom

Neke od ovih grešaka mogu proći godinama nezapaženo. Ali to ne znači da obveza ne postoji.

Zaključak

Privatni iznajmljivač na Krku ne smije gledati samo paušalni porez po krevetu. To je samo jedan dio ukupne slike.

Tu su još turistička pristojba, turistička članarina, mogući porez na nekretnine, računi, evidencija prometa, PDV na provizije stranih platformi i posebna pravila ako se isti prostor iznajmljuje i dugoročno.

Za male iznajmljivače sve to ne mora biti komplicirano ako se vodi redovito. Problem nastaje kada se obveze miješaju, odgađaju ili rješavaju tek nakon sezone.

Turizam na Krku više nije usputna djelatnost kao nekad. Cijene su veće, kontrole su ozbiljnije, platforme su složenije, a porezne obveze više nisu nešto što se može rješavati “otprilike”. Tko iznajmljuje, mora znati što plaća, kome plaća i zašto plaća. Jer najskuplja greška često nije sam porez, nego uvjerenje da je sve riješeno samo zato što je plaćen paušal po krevetu.