Otok Krk se sve češće predstavlja kao destinacija za bicikliste, ali na terenu je stvarnost puno grublja. Pravih biciklističkih staza ima premalo, promet je već preopterećen, a biciklisti, posebno skupine rekreativaca i sve brojniji e-biciklisti, završavaju na istim uskim cestama kojima otočani svaki dan idu na posao, u trgovinu, do trajekta, škole, ambulante ili apartmana.

Rat, skuplje zrakoplovno gorivo i ukidanje letova guraju dio europskih gostiju prema bližim destinacijama dostupnim automobilom. Krk tu ima veliku priliku, ali i veliki prometni problem koji bi je mogao poništiti.

Kvarner je za 2026. dobio titulu Europske regije gastronomije, ali za Krk pravo pitanje nije koliko to dobro zvuči u promotivnim tekstovima, nego može li otok od te priče imati stvarnu korist, jaču pred i posezonu, više lokalne potrošnje i ozbiljniji gastronomski identitet koji neće završiti samo na PR-u.